Obijesna vožnja u BiH 2026: nove kazne i oduzimanje vozačke dozvole

Osmog dana od objave u „Službenom glasniku BiH“, broj 35/26, u bosanskohercegovački pravni sistem ušao je pojam koji dosad nije postojao kao samostalan prekršaj: obijesna vožnja. Parlamentarna skupština BiH usvojila je izmjene 14. maja 2026. godine, a novčane kazne za vozače koji „krajnjom nepažnjom ozbiljno narušavaju sigurnost drugih učesnika u saobraćaju“ sada idu do 3.000 KM po prekršaju.

Šta je tačno „obijesna vožnja“ prema novom zakonu

Novi član 42a. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja definiše obijesnu vožnju kao postupanje vozača koje je u gruboj suprotnosti s pravilima saobraćaja, pri čemu vozač ne pokazuje obzir prema sigurnosti u saobraćaju, odnosno ozbiljno narušava sigurnost drugih učesnika. Ključna riječ u zakonskom tekstu je „krajnja nepažnja“ — što znači da za ovaj prekršaj nije nužno dokazivati namjeru, dovoljno je pokazati da je vozač postupao s ozbiljnim nehatom prema tuđoj sigurnosti.

To praktično obuhvata situacije poput namjernog naglog kočenja pred drugim vozilom bez razloga, agresivnog „sjeckanja“ trake u gustom saobraćaju, provociranja drugih vozača opasnim manevrima ili demonstrativne vožnje koja ugrožava pješake i bicikliste — dakle ne „obična“ brzina, nego ponašanje koje sistemski ugrožava druge.

Hronologija: od prijedloga do stupanja na snagu

• 15. oktobar 2025. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvaja Prijedlog zakona na 32. sjednici.
• 14. maj 2026. Dom naroda usvaja zakon na 31. hitnoj sjednici (broj akta 01,02-02-1-1703/25).
• Objava u „Sl. glasniku BiH“, broj 35/26. Počinje teći rok za stupanje na snagu.
• Osam dana nakon objave. Zakon formalno stupa na snagu na cijeloj teritoriji BiH.

Nove kazne u odnosu na staro stanje

Prije izmjena, zakon nije poznavao poseban prekršaj „obijesne vožnje“ kao takav — slična ponašanja su se sankcionisala kroz opće odredbe o nepropisnoj vožnji, s nižim kaznama i bez jasne definicije. Novi član 234b. to mijenja:

Šta smije policajac na licu mjesta

Noveliranim zakonom eksplicitno je propisano da ovlašćeno službeno lice može privremeno oduzeti vozačku dozvolu i isključiti vozača iz saobraćaja ako se lice nalazi u očiglednom psiho-fizičkom stanju koje ga onemogućava da bezbjedno upravlja vozilom, a takvo stanje je prouzrokovano alkoholom ili opojnim drogama. Ranija formulacija zakona bila je fokusirana prvenstveno na dejstvo alkohola — sada su otklonjene nedoumice i za slučajeve uticaja opojnih supstanci.

Uz to, novela uvodi i mogućnost trajnog oduzimanja vozila u najtežim slučajevima — mjera koja ranije nije postojala u ovom zakonu u tom obliku.

Praktični primjeri: šta u praksi najčešće potpada pod novu definiciju

Kako je „obijesna vožnja“ novi pojam u zakonu, a sudska i prekršajna praksa se tek formira, korisno je razumjeti logiku definicije, a ne pamtiti zatvorenu listu situacija. Zakonski standard — gruba suprotnost pravilima uz krajnju nepažnju prema tuđoj sigurnosti — u praksi drugih pravnih sistema sličnim institutima obično obuhvata ponašanja poput:

• Namjerno naglo kočenje ispred drugog vozila bez saobraćajnog razloga, s ciljem zastrašivanja ili „kažnjavanja“ drugog vozača.
• Agresivno i učestalo mijenjanje traka u gustom saobraćaju bez signalizacije, na način koji prisiljava druge vozače na iznenadno kočenje.
• Namjerno „zatvaranje“ vozila koje pokušava da se uključi u saobraćaj ili promijeni traku.
• Vožnja koja svjesno ugrožava pješake ili bicikliste na mjestima gdje oni imaju prednost (zebra, biciklistička staza).

Zajednička nit u svim ovim primjerima nije brzina sama po sebi, nego odnos prema drugim učesnicima u saobraćaju — zakon kažnjava stav, ne samo tehnički prekršaj. To je i razlog zašto se obijesna vožnja tretira odvojeno od „obične“ prekoračene brzine, koja i dalje ostaje zaseban prekršaj s vlastitim kaznama.

Dodatne posljedice: osiguranje i vozačka evidencija

Van same novčane kazne, evidentiran prekršaj po novom članu 234b. ulazi u evidenciju o vozaču koju vode nadležni organi (Centralni registar vozača i vozila, koji zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja predviđa na državnom nivou). Ponovljeni prekršaji iz ove kategorije po pravilu utiču i na ukupan broj kaznenih bodova vozača, što je relevantno za dalje mjere poput privremene zabrane upravljanja vozilom, u skladu s opštim sistemom kaznenih bodova koji je zakon ranije uspostavio, a novela dodatno pooštrava za ovu kategoriju prekršaja.

Osiguravajuća društva u praksi uzimaju u obzir prekršajnu evidenciju vozača prilikom procjene rizika za pojedine vrste polisa (naročito kasko osiguranje) — što znači da evidentirana obijesna vožnja može posredno uticati i na visinu premije osiguranja, iako to nije direktna zakonska posljedica propisana samim Zakonom o osnovama sigurnosti saobraćaja, nego poslovna praksa osiguravača.

Kako izgleda odbrana ako ste optuženi

Budući da se obijesna vožnja zasniva na standardu „krajnje nepažnje“, a ne na strogoj objektivnoj odgovornosti, prostor za odbranu postoji — ali zahtijeva dokaze, ne samo tvrdnju da „niste tako mislili“:

1. Pribavite zapisnik o prekršaju i tačan opis okolnosti koje policija navodi kao dokaz obijesne vožnje.
2. Provjerite postoji li video ili foto dokumentacija (nadzorne kamere, snimak s radara, dashcam drugih učesnika).
3. Utvrdite da li su postojale objektivne okolnosti koje su umanjivale vašu mogućnost drugačijeg postupanja (iznenadna prepreka, tehnički kvar).
4. Provjerite je li prekršaj počinjen prije ili poslije stupanja zakona na snagu — to mijenja koji tekst zakona se primjenjuje.
5. Konsultujte advokata prije davanja izjave — izjava data na licu mjesta se često koristi u kasnijem postupku.

Kako izgleda dalji tok postupka nakon izdavanja naloga

Kada policija na terenu proceni da se radi o obijesnoj vožnji, ishod obično ide jednim od dva puta, u zavisnosti od težine situacije i dostupnih dokaza:

1. Izdavanje prekršajnog naloga na licu mjesta ili naknadno, s naznačenim iznosom kazne u propisanom rasponu (2.000–3.000 KM).
2. Podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu, ako okolnosti zahtijevaju detaljnije utvrđivanje činjenica (npr. sporna je sama kvalifikacija ponašanja kao obijesne vožnje).
3. Vozač ima pravo izjaviti prigovor na prekršajni nalog, čime se predmet prosljeđuje na odlučivanje nadležnom prekršajnom sudu.
4. Sud, nakon razmatranja dokaza, donosi presudu kojom potvrđuje, umanjuje ili odbacuje kaznu.

Za tačan rok za prigovor na konkretan prekršajni nalog, kao i za nadležni sud, uvijek provjerite pravnu pouku otisnutu na samom nalogu — rokovi u prekršajnom postupku su striktni i njihovo propuštanje dovodi do pravosnažnosti naloga bez mogućnosti daljeg osporavanja.

Šta uraditi ako ste zaustavljeni zbog sumnje na obijesnu vožnju

Neočekivani ugao: nepažnja, ne namjera

Većina vozača pretpostavlja da je za ovakav prekršaj potrebno dokazati zlu namjeru — da je neko namjerno htio nekoga uplašiti ili povrijediti. Zakon to ne traži. Standard je „krajnja nepažnja“, pravni pojam koji je znatno širi i teže ga je izbjeći odbranom tipa „nisam to mislio“. To praktično znači da će niz situacija koje su vozači ranije smatrali „agresivnom, ali bezazlenom“ vožnjom — poput namjernog „zatvaranja“ drugog vozila u saobraćaju bez fizičkog kontakta — od sada moći biti kvalifikovan kao obijesna vožnja, iako nije bilo nikakve nesreće niti direktne štete. Upravo je odsustvo potrebe za dokazanom štetom ono što ovaj institut čini oštrijim nego što na prvi pogled izgleda.

Ko može prijaviti sumnju na obijesnu vožnju

Prekršaj se najčešće utvrđuje neposrednim zapažanjem ovlašćenog službenog lica u saobraćaju, ali to nije jedini put do postupka. Drugi učesnici u saobraćaju — vozači, pješaci, biciklisti — mogu prijaviti incident nadležnoj policijskoj upravi, naročito ako postoji snimak (dashcam, snimak nadzorne kamere na raskrsnici, ili snimak mobilnim telefonom sa sigurne udaljenosti). U praksi, video dokaz značajno olakšava dokazivanje elementa „krajnje nepažnje“ koji zakon traži, jer sudu ili prekršajnom organu omogućava direktan uvid u ponašanje vozača, umjesto oslanjanja isključivo na iskaze učesnika.

Ako ste svjedok ili žrtva ovakvog ponašanja, korisno je zabilježiti registarske oznake vozila, vrijeme i lokaciju događaja, te — ako je moguće bez ugrožavanja vlastite sigurnosti — sačuvati snimak kao prilog uz prijavu nadležnoj policijskoj upravi.

Najčešća pitanja

Ono što ovu izmjenu čini drugačijom od uobičajenog „pooštravanja kazni“ jeste da zakonodavac prvi put imenuje ponašanje, a ne samo brzinu ili promil alkohola. Time se fokus pomjera s mjerljivih parametara na procjenu stava vozača prema drugima na putu — a to je istovremeno i snaga i rizik ovog rješenja: snaga jer hvata opasno ponašanje koje stara pravila nisu uspijevala kvalifikovati, rizik jer ostavlja širok prostor za tumačenje u praksi sudova i prekršajnih organa u narednim mjesecima.

Izvori

• Službeni glasnik BiH, broj 35/26 — Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH, čl. 5. (novi čl. 234b), čl. 1. (novi čl. 42a)
• Službeni list Bosne i Hercegovine — zvanični registar propisa

Ovaj članak ima informativni karakter i ne predstavlja pravni savjet za konkretan slučaj. Za procjenu vaše situacije prema tačnom datumu stupanja zakona na snagu obratite se advokatu specijalizovanom za saobraćajne prekršaje.